Maja Čampar – Intervju

– Jeste li gledali prvu sezonu serije Složna braća i da li ste možda imali neka predubeđenja koja ste kasnije promenili?

Gledala jesam, ali predubeđenja nisam imala. Mislim da bi to stvaralo razna opterećenja. Znala sam koji je žanr i kako separatu i scenariju tako i stvaranju odnosa sam prišla nekako intuitivno.

 

– Radica je ambiciozni devojčurak, znatno drugačiji od ostalih junaka serije. Koliko je razumete i da li za sebe možete reći da ste ambiciozni?

Suštinski sam je razumela u startu, i tako je postavila kako sama tako i u odnosu sa Milijem koga igra Amar Ćorović. Kasnije sam uvidela jednu razliku zbog koje joj se kao liku divim, a to je ta neosporna ljubav zbog koje ona ne gubi već kanališe svoju ambiciju i nekako stvara opipljivu sliku od nje. Ja sam svoju ljubav videla u odlasku i promeni; i toj ljubavi uvek trčim u zagrljaj. Ambicija nam je zajednička, a dokaz je to što sam ja  iz svoje ’’Kafane’’ otišla.

 

– U glumačkoj postavi nove sezone serije Složna braća je mnogo iskusnih, vrsnih glumačkih imena. Šta ste naučili od starijih kolega i koliko su bili voljni da podele znanje sa mlađim članovima ekipe?

Sugestivno ili ne, svi su bili tu da nekako nenametljivo daju znanje i iskustva.  A ni ljubavi nije falilo. Ta mnoga saznanja ću sačuvati za sebe, ljubav ću im uzvratiti, a Vama ću reći da sam jako srećna i da mi je čast što sam upravo to sve od takvih ljudi dobila.  

 

– Koliko je ovo iskustvo bilo drugačije od snimanja serija Dug moru i Vreme zla, kroz koje vas je publika ranije upoznala?

Mnogo. Vida, Ketrin i Radica su tri potpuno različita lika koja su takođe zahtevala i potpuno drugačiju pripremu mene kao glumice. Radica pripada komediji koja za prilaz traži nešto skroz drugačije. Tako da iskustvo samim tim i zauzima posebno mesto.  

 

– Prethodnih meseci bili ste dosta angažovani kada je reč o snimanju serija. Jeste li imali vremena i za pozorište? Šta teatar znači umetniku koji je na početku karijere?

Istina, žao mi je što vremena za proces pozorišta nisam imala, sad se to polako menja. Teatar glumcu, bio on na početku ili nakon 30. godina karijere znači  u neobjašnjivoj meri i sigurna sam da to svaki/a glumac/ica  oseća. Na samom početku su se našli Gorčin Stojanović i moj dragi profesor Nikita Milivojević. Obojica su mi prvenstveno dali poverenje na različite načine. U Vešticama je to bila prva mala uloga van Akademije a koja je imala svoj proces, u drugom slučaju to je ’’ uskakanje’’ u Semper idem i proces koji sam sama prolazila a gde su me kolege, na čelu sa Gorčinom,  dočekale oberučke, smireno i sa poverenjem. Verujem da zbog njih takva predstava živi i živeće još dugo.

 

– Pored glume, svoj umetnički dar volite da iskazujete i kroz ples, pevanje, crtanje, slikanje, vajanje, fotografiju… Znači li to da dalje istražujete sebe ili ste već utvrdili multitalentovanost koju želite da negujete?

Mislim da nikad neću prestati da istražujem sebe i upoznajem svet koji me okružuje. I tu potrebu ću zauvek da negujem.

 

– Kom od ovih hobija se najradije posvećujete?
Zapravo se uvek najradije vraćam ronjenju i jahanju, kad god to vremenske prilike dozvoljavaju.

 

– Oprobali ste se i u modelingu. Da li su to bili samo izleti, ili jedna od vaših strasti?

Modeling je samo još jedan od načina kontakta sa publikom. Svaki fotograf ima poseban pogled na moje lice i biće. Sa te strane će uvek biti zanimljiv izlet.

 

– Kako biste opisali svoj stil odevanja, kakvu poruku želite da pošaljete o sebi izborom garderobe?

Pre skoro deset godina mi je profesor u dramskom studiju, posmatrajući moje adolescentsko rasulo, doviknuo ’’ Bože Majo, jedva čekam da promeniš taj svoj stil oblačenja.’’
Pa ja to tako uvek menjam kako bi ljudi odustali od procene.